Besta rįšiš er aš eitra?

Ķ dag er frétt ķ mbl. um "pöddur" og aš best sé aš eitra fyrir žeim. Žetta er įlit meindżraeyšisins sem var spuršur. Er žaš virkilega žannig eša er hęgt aš grķpa fyrst til annarra og vęgara ašgeršir? Mig langa aš segja frį mķnum reynslum viš skordżr į heimilinu mķnu.

Ég var meš silfurskottur inni į bašinu hjį mér. Žeim finnst gott aš vera ķ röku og hlżju umhverfi. Svo ég breytti žvķ: Loftaši meira śt, minnkaši hitann og žurrkaši oftar en ég hafši gert alla rakabletti burt frį gólfinu. Žaš svķnvirkaši.

Al miklu verra var aš fį hveitibjöllur inn, sennilega meš mengušu hveiti. Žetta var löng og erfiš barįttu. Ryksugan var vinurinn minn: Nęstum alltaf į nokkra daga fresti fór ég vel ķ öll horn og alla rifur einnig ķ skįpunum sem matvęli eru geymd. Svo heyrši ég aš žessi kvikindi vęru ekki sįtt viš żmis efni. Lavendurolķan reyndist vel. Žetta bar ég į alla staši reglulega sem bjöllurnar höfšu fundist. Og viti menn: Ég losnaši viš žennan óbošna gest. Besta rįšiš er reyndar aš fyrirbyggja: Setja allt hveiti og allar kornvörur ķ frysti ķ sólarhring. Žannig kviknar aldrei lķf ķ žeim.

Góšar og eiturlausar stundir.

 


« Sķšasta fęrsla | Nęsta fęrsla »

Bęta viš athugasemd

Ekki er lengur hęgt aš skrifa athugasemdir viš fęrsluna, žar sem tķmamörk į athugasemdir eru lišin.

Innskrįning

Ath. Vinsamlegast kveikiš į Javascript til aš hefja innskrįningu.

Hafšu samband